Svi smo mi Agromax

Cao:) Ja sam Nejra i moj tata ima Agromax. Agromax je pekara. Tu mozete kupiti sve vrste hljeba, a naravno i krofnu.Molim vas,volite me. Pusa

07.04.2008.

Vjetar se vezat' ne može...30.12.1988.-07.04.2006.

U znak sjećanja na našeg Emira...

 

"A ti, o dušo smirena,

vrati se Gospodaru zadovoljna,

a On tobom zadovoljan

pa uđi među robove Moje,

i uđi u džennet Moj!"

                                                              (Grad - Al - Balad)

 

03.04.2008.

Dobri stari dani:D

Evo kopam po ovim svojim starim dnevnicima, uvijek me pravo razvesele, kad vidim kako sam razmišljala i kakve su me stvari mučile:D...

06.06.2002. godine

Dragi dnevniče,

Danas je stanje već bolje.Ali navečer sam natekla od plača. Naime, ja već dugo priželjkujem da vodim "Ritam", ali Vahid, organizator, je zvao moju sestru da to obavi. Ja sam doživjela nervni slom. Ali tek sad sam shvatila da sam postupila veoma nezrelo. Nije važno ko će. Majda ili ja, isti vrag.

   Ima toga još puuuuno, imam 4 dnevnika, ali mrsko mi pisati:D...Al' ovo mi je nekako najluđe:D

 

25.03.2008.

Film

   Evo pričam Faruku za najnoviji podvig mog tate. Kaže piše scenario za film, o pekari. Kaze:"Dobila si i ti ulogu, siješ brašno, prosijavaš. Za tvoje godine je to i previše, mogla si bit' negativac...Bit će i neko da mu mašina prst pokupi...Majda je starija, pa će ona bit na zamjesi hljeba, a mama je među glavnima, na peći. Majda će bit' u majici na bretele, sa svezanim repom, a kostimograf je Fetka."

Hahahah,tako da možete ubrzo očekivati premijeru. Odlučili smo poći Bajrićevim stopama i svi se uključiti u reklamnu kampanju!

 

 

18.03.2008.

Nebo i zemlja su spojeni šavom...

   Šta da vam kažem...Nisam se podugo javila...Desilo mi se štošta...Eto, 29.02.  mi je umrla nena. I mogu vam reci da mi nedostaje...Nenormalno...A ne pričam ni s kim nešto o tom, nekako mi bude i neugodno, a mami i tati se trudim ne spominjati, jer ih onda još više boli. Bar mislim...Da je fer, nije. Nisam je vidjela, nisam i gotovo. I nikako to da prežalim. Nikako da prežalim njeno tijelo koje su odnijeli. Nikako da shvatim da u kući nema nikoga. Prije godinu dana tu su bili oboje, sad ih nema. Ne mogu da shvatim da nema onog dobro poznatog glasa i smijeha, one živosti. Nema je na njenom mjestu. Odjednom. Od osobe za koju sam bila sigurna da će nekako uvijek biti tu. Za koju sam znala da će dočekati moju maturu, moju diplomu, moju djecu...Tri osobe su me napustile u samo jednoj godini. I taman kad onaj odvratni osjećaj samoće poče da me napušta, mene i moju utrobu...Život me kazni još jednim gubitkom. Počela sam ovo pisati tek tako, da bih vam rekla šta ima, a evo nastavljam uz plač....

   Dalje se ništa posebno nije dešavalo...Pobijedile smo na takmičenju iz portfolija, a o tom ne bih ni da pričam, jer kad se sjetim koliko posla stoji pred nama, muka mi dođe...Škola onako, srednja žalost. Standardno. Ljubav isto...Jedno vrijeme je baš krenulo, a sad zakazalo...Izgleda da je to ipak bio moment dosade....Njemu, naravno. Meni je to mnogo više. Meni je sve ostalo dosada. Ofarbala sam se, hoću postepeno da vratim svoju boju...I tako je to...

Ljubim vas!I evo jedna savršena pjesma...(jedna u nizu):

 

Djordje Balašević - Stari lalolski vals

Uz blagoslov magle i nebeske pravde
vreme je, vele, da idem odavde
e, ne volem s' takvima ni da se svadjam
al' nisam ja dosao, di da se vracam
tu je sjahao moj askurdjel
to je nasa ledina, nasa Vojvodina jedna i jedina

Nebo i zemlja su spojeni savom
i jedini kamen je onaj nad glavom
tu mi je cardak obliven u zlatu
i komotno vreme na crkvenom satu
i tu je moja dragana bas za bozic neguje klas
a usput k'o da tancuje stari Laloski vals

Rasti 'senice nek' nam je roda, opleti brazdama
nisam ja bitanga pa da te prodam ovakvim gazdama
mozda odem jeda'red, kad naidje red
al' idem zadnji od nas
dok na miru odslusam stari Laloski vals

Naloz'te vragovi furune pakla ma nek' se zazari
al' moja se zvezda jos nije ni makla, bog nad njom strazari
ja vam sledim jeda'red, kad naidje red
al' i tad mi ostav'te cas
da sa njome odigram stari Laloski vals


22.02.2008.

Džaba njima njihova virtualna popularnost, ja volim svoj blog...

   Na putu prema Trećoj osnovnoj susretoh neku djecu iz naselja, možda drugi ili treći razred.  Pričaju o tome kako je neko nekog gurnuo, a ide ih možda 20-ak u grupi. Dječaci i djevojčice. Gurkaju se, zadirkuju. Ja idem sa svojom gitarom, a sve me neka nelagoda obuzima. Stid me proći kraj njih, k'o ono kad moram kroz lamele sama kraj hrpe neke raje. K'o da sam ja prije 100 godina bila u istoj toj koži. Kao da sam tako davno mislila da će me neko voljeti ako budem bezobrazna prema njemu, ako ga udaram, provociram, izazivam...Šta sve ne...Doduše, nekad pomislim kako je i danas to jedina istina. Vjerovatno je do mene. Dolazim u školu, a tamo "osmaši". Već sam zaboravila na taj pojam, na te podjele, na važnost te titule. Ekskurzija, portfolio...Već sam zaboravila kako je to biti osmašica štreberka, ufurana i ubijeđena da su svi osim tebe glupi i bezvrijedni. Već sam zaboravila kako je to, već sam počela osuđivati. Već mi idu na živce. Već je umrlo dijete u meni. Zaboravila sam kako je to biti prvi srednje, biti ponosan i sretan. Zaboravila sam kako je to kad si uzbuđen zbog gimnazijske večeri. A nije to bilo tako davno...Nije bilo davno. Jučer. I pitamo se zašto nas ONI ne razumiju....

   U gradu je bilo bezze. Mislim, fino, ali...Standardno. Kao onda kad ti očajnički treba nečiji zagrljaj i poljubac, a on ne nađe vremena. Ili ne želi. Ne znam. Malo ću se tješiti, opet....

   Pozdrav od mene i mog vjernog prijatelja Balaša:)

13.02.2008.

Okano:)

"Digni tu lepu glavu, pogledaj me bar...U suzici što blista, čuda se trista vide...Tvoja je sreća samo tvoja stvar, al' zato tvoja tuga, to je vec priča druga, to na moj račun ide...MALO MOJE ćUDLJIVO, PUSTI šTA JE BILO, NE BUDI ZLOPAMTILO..."

Draga moja lepa glavica:)
(L)

02.02.2008.

Hahahaha:D

 Tata:" A vidi ovo Nejra, internet blokada u Aziji, bio prekid od 48 sati...Valjda morsko sidro prerezalo kabal.."

Nejra:"A, čuj?"

Nena:"Ah jadna ti majka, kol'ko je tu naroda izginulo...Al' šta bi, ginu svaki dan..."

27.01.2008.

...

Ja nisam htela da menjam svet, meni je ovaj bio dobar....

Htela sam samo da ga volim....

25.01.2008.

Moments of my life...

   Sad pročitah nešto na derneku što me ponukalo da napišem štošta...Neki tekstić o najljepšim trenucima u životu...

   Voljela sam se igrati pajkana...Od jutra do ponoći. Doslovno, vjerovali ili ne...A onda, kad se umorimo, sjednemo na klupu ispred moje zgrade i pričamo, pjevamo, jedemo, zadirkujemo jedni druge...Emir, Aida, Naida, Merima, Zuzy, Kova, Šljivo, Bake...Sad već momci i cure...Srednjoškolci, maturanti, studenti...

   Voljela sam višesatne šetnje s Lamijom. Ko bi još od 16 do 21 h šetao neumorno po gradu? Pjevale smo, pričale, a ponekad jednostavno šutile...Razumjele smo se. Voljela sam naše telefonske razgovora s početka prijateljstva, gotovo u zoru. Znala sam u koje vrijeme njeni idu na posao, kao i ona za moje, pa smo imale određene termine zvanja. Sjela bih na pod u hodniku i satima pričala s njom. Voljela sam naše doručke petkom, laži koje smo smišljale da bismo se riješile ostalih. Nije baš za pohvalu, ali sam bar iskrena:) A onda naše Nove godine...Merima, Lamija i ja. Ponekad samo nas dvije. Obavezno pečeno pile, princes krofne i ukrasi. Ipak, nama je bilo zabavno:) Sarajevo, Bugojno...

   Voljela sam prve izlaske u Maršal. Početak prijateljstva s Aidom, Dženom, Hanom...Početak mnogo čega. "Visile" smo dolje (Aida i ja). Ljeto, bazeni, sunce, vrele noći...Moja prva prava ljubav. Ona koja još traje. Prvi pravi pogledi, prvi put povrijeđena...Stvarno povrijeđena. I to je život. Ali, moje cure su ipak ostale tu. One ne idu i ne vraćaju se svaki put kad zagusti, kad im dosadi, kad možda imaju prečeg posla, kad im je draže provoditi vrijeme s nekim drugim. One su uvijek tu, njihova riječ, zagrljaj, poljubac. Njihovo prisustvo. Ako sam i upola dobar prijatelj kao one, postigla sam nešto.

   Volim doći iz škole i spavati. Volim petak i subotu. Volim provoditi jutra u razredu, s ljudima koji ti ne dopuštaju da budeš neraspoložen. Volim gledati serije do pola 8, a onda se spremati za grad. To ću uraditi i večeras. Hoće li mi biti lijepo? Sigurno hoće! A ako i ne bude, ostat će u sjećanju, što znači da je vrijedilo:)

   Eto, svaki put kad odlučim "čisto da se javim", iz mene provale nekakva sjećanja i bujica riječi. Vaša dosadna Nejra:D

15.01.2008.

Ja-enter...:D

...A ja se, tako namontirana i sva u iščekivanju, osećam kao veliko ENTER na koje niko neće da klikne...


Noviji postovi | Stariji postovi

Svi smo mi Agromax
<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Samotna ljubav

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

Konstantin Simonov

Napuštena
Drugu curu ljubiš sade,
sa zakletvom nove nade
da će sreću da joj dade
pred oltarom ljubav ta...
- Bog neka ti sreću da!

Kleo si se, uvjerav'o,
ljubav meni obećav'o,
riječ vjernosti vječne dav'o –
sad je prošla vjernost ta...
- Bog neka ti sreću da!

A što jadno srce moje
samo za te živjelo je
i za nj sve sad propalo je –
'ko to mari, 'ko to zna...
- Bog neka ti sreću da!

Bog neka te srećom prati,
i nek s drugom sreću da ti!
Al' prije neg vam dođu svati
neka u grob idem ja...
- Bog neka ti ljubav da!

France Prešeren

Prva Ljubav
U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.

U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.

Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)

S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.

A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem .

Vesna Parun

Always on my mind:)
Maybe I didn't treat you
Quite as good as I should have
Maybe I didn't love you
Quite as often as I could have
Little things I should have said and done
I just never took the time

You were always on my mind
You were always on my mind

Tell me, tell me that your sweet love hasn't died
Give me, give me one more chance
To keep you satisfied, satisfied

Maybe I didn't hold you
All those lonely, lonely times
And I guess I never told you
I'm so happy that you're mine
If I make you feel second best
Girl, I'm sorry I was blind

You were always on my mind
You were always on my mind

Tell me, tell me that your sweet love hasn't died
Give me, give me one more chance
To keep you satisfied, satisfied

Little things I should have said and done
I just never took the time
You were always on my mind
You are always on my mind
You are always on my mind

MOJI FAVORITI
Story of Strippy and the Soapbox
Zovem se Crveno
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
Predsjednikov blog
k|A|d poraste|M| bicu s|E|mafo|R|
to izgleda mora biti san, samo san....
Tata nas je ostavio....
RockMeBaby
Dark Days
Jednostavno Amir !
zivot je nekad siv, nekad siv, nekad zut ...
World hold on!:P
više...

BROJAČ POSJETA
29937

Powered by Blogger.ba