Svi smo mi Agromax

..."Tada je tek pravo i potpuno mogao da vidi ono što ranije, zanesen i mlad, nije ni slutio: šta sve može da deli čoveka od žene koju voli, i uopšte ljude jedne od drugih..."

    Nema veze:)

Ne viđam ga, nismo se čuli ima više od 7 dana - što je za mene veliki uspjeh. I samo neka ovako i ostane, zauvijek..:D

Jednostavno sam postala totalno ravnodušna...Dobro, nisam skroz, ali mi nije teško. Vidjet ću večeras koja će biti reakcija na susret...Valjda će ostati ovakvo stanje...

Inače, kod mene sve staro, s Ramazanom fino, hvala Bogu. Uživam u ovoj porodičnoj atmosferi za koju znam odmalena. Svi skupa, iftari, gosti, porodica....Još nam se sad i Majda vratila...Miris ramazanija, a ti postiš, jedva čekaš taj iftar...

Škola počela, druga smjena mi pravo odgovara, ujutro sve stignem fino, ima i tih prvih ocjena...Ima i novih profesora, pa mi i to malo teže pada, ne volim promjene tog tipa:)

Za fakultet sam odlučila definitivno, mada mi se i sad utroba prevrne kad pomislim na tu bitnu odluku...Fakat je to prekretnica...Ali eto, izgleda da će biti medicina:) Kad već ne može muzička akademija, ostalo me ne privlači, osim ta dva fakulteta...Možda književnost malo, ali me malo koče i ambicije, moram priznati...Sad će i exkurzija, za nekih 15-ak dana, idemo u Tursku. JEDVA ČEKAM!!!:))

U ponedjeljak nam počinje lutkarski festival, pa mi je i to pravo drago, da mi malo razbije monotoniju...Odoh sad malo prileć', već sam poprilično gladna...A večeras ću u grad, nisam od prošle subote, pa sam praaavo uzubuđena:D

Ljubim vas i volim(K)

   Ti nisi osoba kojoj ću  spustiti slušalicu kad me naljuti. Ti nisi onaj kojem ću okrenuti leđa, čak ni onda kada zaslužiš. Tebi neću reći :"Ne"...Nikad...Sa tobom sam mala, obična, tvoja. Kad budem odlazila, boljeti će, ali ću se uvijek truditi da tebe ne zaboli nijedna moja riječ, nijedan moj postupak...Ti si moje sve. Onaj koji me uvijek može nasmijati, naljutiti, rasplakati, utješiti...

   Nemam inspiracije s glave.Pa ću se malo žalit'. Po običaju...Šta da radim, pojma nemam...Prije neke dvije godine mi je život otprilike stao. Nema niko drugi, ništa drugo. A samo mi nije jasno kako ovako mogu bit' glupa i SVAKI PUT kad sam s njim vjerovat' u te priče i gluposti...A što još manje shvatam je kako ON može biti sa mnom ako me već ne voli...Ja uporno pokušavam sebe natjerati samo da iziđem s nekim drugim,a kamoli da nešto više bude,al' ne mogu...Očito osjećaji ne igraju veliku ulogu...Kod njega, ne kod mene...

   Pomirili smo se...I ljepše nam je nego ikad...A sad dolaze one stvarne prepreke...Ne znam, sretna sam, a u isto vrijeme nisam sigurna da je to ono što hoću. Hoću ozbiljnu vezu. S njim je nemam. Hoću nekoga koga će voljeti roditelji i sestra. A njega ne vole. Hoću nekoga ko će znati razumjeti moje godine i ponašanje. On ne razumije. A ipak, hoću njega...

    Evo mene, u nekom sam čudnom raspoloženju...I piše mi se...I ne piše...Počeo raspust, ali nije mi još fazon, pravo je hladno - a vrućina je neophodna da bih ja imala osjećaj "ljetni raspust"...Još uvijek nema studenata, ne vrvi grad navečer, moramo nositi jakne - bar Dženana i ja:D...

     S njim ne pričam 16 dana...(još uvijek brojim dane)...Razlog-ne znam. Al' uglavnom, čula sam nekakvih stvari što su me pravo povrijedile, razočarale, pa mi se i zgadio i svašta nešto...Ali me to gađenje kratko drži...Ne mogu da vjerujem da sam ja njemu možda ipak samo eto poznanica...Bez obzira, kad bih znala da me neko voli, a ja to ne bih osjećala prema njemu-očito, ne bih se tako ponašala...Ne bih tako pričala u društvu...Ne mogu da vjerujem da može tako o curi s kojom se zna dvije godine, s kojom je svašta nešto bilo, koja mu je svašta nešto priznala i kojoj je pričao priče...Opet patetika...Ali jednostavno, ne mogu da shvatim. Druga osoba...Nekad tako pažljiv, drag, duhovit...A sad...Nema više ni pogleda, onih mojih dragih očiju....Mrzim samu sebe kad ovu patetiku pišem, ali moram...

       Sinoć smo slavile Aidin rodjendan, meni bilo prelijepo...Išle u Iskru, nakon dugo vremena, ali nismo dugo ostale...Došao i "Student", pa mi bilo zanimljivo...Ovaj iz poglavlja prije mi je uputio jedan osmijeh, a poslije sam dobila prijekore...Od prijateljica...Al' neka, to je moja duševna hrana...:)

     Večeras Džena i ja bile vani, malo prošetale - jele sladoled i kokice, a od sutra nastavak dijete:D...Sjedile kod nje u kafiću-tamo nam je džabno, pa otišle malo u Marshal, onda do Friendsa i kući...Da nije hladno, bilo bi savršeno...I da situacija nije kakva jest...Ali, dosta nama!:D

Pusa vam!

   Hoće li ovaj put uspjeti?

....

Evo mene...Šta da kazem, kod mene poprilično sve staro...Nekako mi je uvijek tako:D...Život mi je samo prividno dinamičan, haha...Zaljubljena još uvijek, mislila sam (iskreno) da će mi se možda i početi sviđati ovaj jedan dečko, al' ne znam...Rekla bih da nije to ono nešto...A ono nešto je samo onaj moj konj...Ne znam kako ga tako i toliko volim...Kad je pospan, neraspoložen, ljut, blentav, glup, dosadan...Uvijek, svugdje, svakako...
Škola još malo pa gotova, baš mi nekako počeo onaj ljetni fazon...Još sutra nešto malo riješiti, to je to...

Idem, nemam inspiracije nikako, ništa me plaho nit' sekira nit' veseli...

Ah da, sekira me ONA!

Pusa vam!

    Samo da kažem...Ima Neko Novi:):):)...Vjerovali ili ne:D...Mislim,nema još, al' bitno je da je došlo do promjene...I sladak mi je:)...Presladak!

   .... =))))

Đulići uveoci

IV

Pođem, klecnem, idem, zastajavam,
šetalicu satu zadržavam,
jurim, bežim, k'o očajnik kleti,
zborim reči, reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"

Vičem Bogu: "Ona je još mlada!"
Vičem Pravdi: "Ona se još nada!"
Anđelima: "Vi joj srca znate!"
Vičem zemlji: "Ona nije za te!"

Niotkuda nema mi odjeka -
Vičem sebi: "Zar joj nemaš leka!"
Idem, stanem, k'o očajnik kleti,
opet zborim reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"

Idem, stanem, pa mi klone glava,
nad kolevkom, gde nam čedo spava.
Čedo s' budi, pa me gleda nemo,
gledamo se, pa se zaplačemo,
pa i njemu k'o očajnik kleti
zborim reči , reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"

                                                                            Jovan Jovanović Zmaj